Summorum Pontificum

Summorum Pontificum („Vrhovnih svećenika“) je apostolsko pismo pape Benedikta XVI., izdano u obliku motuproprija (tj. na papinu vlastitu inicijativu). Dokument specificira uvjete u kojima svećenik Katoličke Crkve (latinskog obreda) može slaviti svetu misu prema Misalu koji je odobrio sv. Pijo V., a ponovno izdao sv. Ivan XXIII. 1962. godine (oblik mise koji je u današnje vrijeme poznat kao „tradicionalna latinska misa“), kao i podjeljivati sakramente u onom obliku koji je bio u uporabi sve do liturgijskih promjena koje su uslijedile nakon Drugog vatikanskog sabora.

Uz ovaj dokument,^[1] koji je izdan u Rimu 7. srpnja 2007., i na snazi je od 14. rujna 2007., izdano je i popratno pismo biskupima u kojem papa Benedikt tumači razloge objavljivanja.^[2]

Ovaj dokument zamijenio je motuproprij pape Ivana Pavla II., „Ecclesia Dei“ iz 1988., koji je dozvolio pojedinačnim biskupima da osiguraju mjesta na kojima bi se mogla služiti misa prema misalu iz 1962. Summorum Pontificum dao je još veću slobodu za uporabu tradicionalnog rimskog obreda u navedenom obliku, potvrdivši da u misama koje se slave bez prisustva naroda, svaki katolički svećenik latinskoga obreda može rabiti misal iz 1962., te da mu za to slavljenje nije potrebno nikakvo dopuštenje ni od koga. Također, naznačava se da „U župama u kojima je trajno prisutna skupina vjernika privrženih ranijoj liturgijskoj tradiciji, neka župnik rado iziđe ususret njihovoj molbi za slavljenjem svete Mise prema obredu Rimskoga misala objavljenoga 1962. godine. Neka se župnik pobrine da se duhovna dobrobit ovih vjernika skladno uklopi u redovno župno dušobrižništvo pod biskupovom upravom u skladu s propisom kanona 392, uz izbjegavanje nesloge i promicanje jedinstva cijele Crkve.“ (članak 5.)

U popratnom pismu, papa Benedikt pojašnjava kako je njegov postupak bio usmjeren na široku i velikodušnu brigu oko pružanja dostupnosti obreda koji su hranili vjernike kroz toliko stoljeća, kao i na „postizanju unutarnjega pomirenja u krilu Crkve“ s tradicionalnim katolicima koji se nalaze u nesuglasju sa Svetom Stolicom, poput pripadnika Svećeničkog bratstva svetog Pija X (FSSPX). Papa navodi kako se ispočetka mislilo da će zanimanje za tradicionalnu latinsku misu nestati zajedno sa starijim generacijama koje su odrasle uz nju, no pokazalo se kako „i mladi otkrivaju ovaj liturgijski oblik, osjećaju njegovu privlačnost i u njemu pronalaze oblik koji im je osobito prikladan za susret s Otajstvom Presvete Euharistije“. Što se tiče bojazni koje su se pojavile još tijekom pripreme dokumenta, papa je naglasio kako njegova odluka ne zahvaća u autoritet Drugog vatikanskog sabora, kao i to da „uporaba staroga misala pretpostavlja određeni stupanj liturgijske formacije i poznavanje latinskog jezika, a niti jedno niti drugo ne susreće se odveć često“. Stoga misa Pavla VI. ostaje „normativni“ ili „redoviti oblik euharistijske liturgije rimskog obreda.“^[3]

1. ↑ Hrvatski prijevod dokumenta. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. listopada 2013. Pristupljeno 12. rujna 2013.
2. ↑ Hrvatski prijevod dokumenta. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. listopada 2013. Pristupljeno 12. rujna 2013.
3. ↑ (Popratno pismo pape Benedikta XVI. biskupima prilikom izdavanja Summorum Pontificuma, članak 5.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. listopada 2013. (Wayback Machine)